„Međugorje Čitluku pred vratima, tu se Gospa ukaza Hrvatima“ je poznati stih nastao od običnih ljudi, hodočasnika koji su ga smislili pješačeći sa svih strana  svijeta u ovo  malo mjesto u Hercegovini.

Međugorje je bez premca najveće hrvatsko svetište, premda još uvijek nije službeno priznato. Nitko ne zna točan broj posjetitelja godišnje ali je sigurno da brojka prelazi milijun.

Međugorje je bilo tipično siromašno hercegovačko selo s velikom župnom crkvom sv. Jakova sve do 24. lipnja 1981. g. kada se prema svjedočenju, tada 6 mladih župljana  dogodilo prvo ukazanje Majke Božje. Od tada ono postaje sve važnija točka na karti svijeta i malo po malo prerasta u jedno od najpoznatijih Marijanskih svetišta u svijetu.

Međugorje ima puno posebnosti. Nigdje se toliko ne pješači, nigdje nema tako surovog kamenjara po kome hodočasnici bosi hodaju, toliko mladih, toliko obraćenika, nevjerojatno loša briga svih struktura vlasti  od početka ukazanja do danas itd. ali u jednom je nenadmašno:

Međugorje je ispovjedaonica svijeta.

U prilog ovoj činjenici ide izjava jednog hrvatskog nadbiskupa koja govori kako je jedan visoki Vatikanski dužnosnik pitao tog hrvatskog nadbiskupa što misli o Međugorju. On mu je kratko odgovorio. „Vaša exelencijo odite tamo ispovijedati tri sata i sve će te znati“

Neizostavna mjesta prigodom dolaska u Međugorje su: Brdo ukazanja, Križevac, Cenacolo, Majčino selo itd.

Međugorje nema zabave, nema luksuza, nema kulturno povijesnih spomenika. Ono svima pruža samo jednu stvar koja sve nadomješta - MOLITVU.