Bijeli Molltaler mijenja lice

Duga i superuspješna skijaška sezona na nama najbližem ledenjaku je upravo završila, ali on ostaje atraktivan i u zelenoj boji 

Relaxinova je ekipa ispratila skijašku sezonu na koruškom glečeru, nama najbližem kasnoproljetnom skijalištu. Posljednji dani ovdje često znaju biti i najbolji. Recimo da je nekoliko dana na 3122 metra visokom skijaškom centru bilo upravvo tako - na korak do savršenstva

Molltaler GLetscher je odradio upravo briljantnu godinu, uvijek s dovoljno snijega, uvijek maksimlano uglancan, sa stazama ispeglanima do savršenstva. Nije tajna novi je menadžment, slovački, na čelu s Čehom Petrom Niklom, zadnje tri sezone donio puno toga dobroga na Molltaler.

Led nije trebalo donositi, on je i dalje tamo. Možda nešto skromnijih gabarita nego prije 40 godina, kad je skijalište otvoreno - jer se tada skijalo i tijekom ljeta - ali takva je situacija u svijetu i možemo biti sretni da i dalje postoje mjesta poput ovoga, mjesta gdje je moguće skijati od studenog do kraja svibnja. 
I to kako skijati!

Konac djelo krasi 
Kraj svibnja doista je bio poput bajke: od ranog jutra tvrde, vrhunski uređene staze, nekom možda i malo pretvrde radi smrzavanja podloge tijekom noći. Potom slijedi omekšavanje, recimo da je oko 10-11 sati ujutro najbolje, niti tvrdo niti mekano. Potom slijedi dodatno omekašavanje da bi oko 13 h bilo vrijeme za ručak, u pravilu odličan na 2800 metara visine. I onda - doma. 
Da, zadnjih dana nije bilo popodnevnog skijanja jer je staza popustila na superjakom suncu. Zadnji dani su bili takvi, a samo tjedan prije staza je držala čak i za popodnevnu jurnjavu! 
Nije bilo gužve, tek desetak skijaških timova na treningu i možda parsto turista. Samo najzagriženiji dolaze skijati krajem svibnja. I nikad, ali nikad ne požale. 
Genijalni nas je Molltaler još jednom oduševio. 
A kraj skijaške sezone nipošto ne znači da Molltaler i okolna brda i doline gube na atraktivnosti. Ono što regija nudi tijekom ljeta je fantastično. Jezera, rijeke, zelenilo, svjež zrak, noćne temperature idealne za san, tu je i tradiionalnokvalitetna hrana, puno sporta...

Badmeister kao evergreen, Carinthia card kao ulaz u raj 
Ako bismo birali najbolji smještaj podno ledenjaka, onda razmišljanje ne bi trajalo dugo. Hotel Badmeister je na minutu vožnje od donje stanice podzemnog vlaka. Ima saune, relaks zone, ima ugodan restoran i prostrane sobe, ima toliko zelenila oko hotela da e u ovo mjesto jako lako zaljubiti. Na kraju, ima i skromnu, radišnu obitelj koja boravak u tom hotelu pretvara u doživljaj. Gospodin i gospođa Walter, zajedno sa svojom djecom, stalno su na dispiziciji i to je jedan od razloga zašto je austrijski turizam sami svjetski vrh. A zašto naš nije... No, pustimo Hrvatsku i njezine turističke greške, ovdje je riječ o doista ugodnom mjestu koje - pazite sad! - obitelj Walter naplaćuje ne više od 100 eura po osobi dnevno u najjačoj sezoni! Uključujući doručak i večeru. A ovdje se jedu isključivo lokalni proizvodi, mliječni, mesni, kruh, sokovi...

A što Koruška radi da bi vam boravak u njihovoj pokrajini bio savršen?  
Gosti Badmeistera, dakle, dobivaju Carinthia card. S njom jedino što ne mogu besplatno, jest otputovati u Sydney. Sve ostalo je moguće. Krenimo redom: izleti brodom po jezerima, vožnja cestama bez plaćanja cestarine, ulazi u muzeje, dva ulaska (pod paskom vodiča) u Nacionalni park, u zoološki vrt, vožnja kabinskom žičarom i još veliki broj atrakcija. Da, sve s tom karticom! 

Skijanje je za ovu sezonu gotovo, a zabava tek počinje. (D. F.)

Fotografije: Danijel Soldo