Evo 5 razloga zašto ove jeseni

Sjeverno, ali gotovo u blizini Rijeke i Opatije, poput stražara koji bdije nad gradovima i otocima Kvarnerskog zaljeva, na brijegu visokom 365 metara nalazi se grad Kastav. Mogli bismo ga još nazvati i „Muzej na otvorenom“, jer svaka kuća krije svoju povijesnu priču, svaki kamen kojim su popločene ulice i trgovi „pamti“ bezbrojne korake siromašnih i bogatih, radnika i ratnika, tuge i slavlja, a predivne šume, Loza i Lužina koje ga okružuju doprinose čarobnoj idili idealnoj za vikend-bijeg.

Povijesna i kulturna baština 

Koliko je strateški važan položaj Kastva govore i arheološke iskopine, ali i odlično sačuvana baština. Naime, tisuću godina prije Krista, brdo je čuvala snažna utvrda na čijim je temeljima u Srednjem vijeku izgrađen grad opasan zidom s devet kula. „Grad na brege“, kako Kastav nazivaju njegovi stanovnici i okolni žitelji, krije očuvanu povijesnu baštinu koju su u tisućljetnoj povijesti ostavile brojne kulture od Japoda preko Rimljana, Ostrogota, Grka i Langobarda pa sve do Slavena koji su stigli u 7. stoljeću i osnovali grad.
Prilikom uspona u stari grad pratit će vas Aleja velikana, poprsja Kastavaca koji su dali velik doprinosi hrvatskoj kulturi i politici. Primjerice, Vladimir Nazor je u učiteljskoj školi u Kastvu proveo deset godine i svoje najljepše pjesme napisao na kastavskoj čakavštini, potom Matko Laginja, Matko Mandić i Vjekoslav Spinčić, čelnici hrvatskoga narodnog preporoda u Istri, te Ivan Matetić Ronjgov, muzikolog i skladatelj koji je postavio teorijske temelje istarske ljestvice te prikupio i zabilježio najveći dio glazbene baštine Istre, Primorja i otoka sjevernog Jadrana.

Hodajući uz poprsja doći ćete do crkvice sv. Sebastijana i Fabijana iz 16. stoljeća. Posvećena je svecima koji čuvaju Kastavce od bolesti i požara.  
Nakon aleje i crkvice skrenite na lijevo i doći ćete do Fortice nekadašnje utvrde koja je danas pretvorena u šetnicu i mjesto gdje se ne može odoljeti fotkanju jer zbog prekrasnog pogleda na Kvarner i Učku.

Prije Voltice, samog prolaska kroz vrata, svakako razgledajte Gradsku ložu, građevinu namijenjenu javnim okupljanjima Kastavaca, najveću i najbolje očuvanu građevinu toga tipa na Kvarneru. Sagrađena je 1571. godine, a obnovljena 1825. I danas se u njoj odvijaju razna predstavljanja, izložbe i scenska događanja, a svake godine 6. lipnja na Dan Grada Kastva, u njoj se održava svečana sjednica Gradskoga vijeća. 

U prošlosti su se čvrsta kamena vrata Voltice (gradska vrata) zatvarala zalaskom sunca, a otvarala u ranim jutarnjim satima. Danas su stalno otvorena i pozivaju da se uđe u staru gradsku jezgru i istraži povijest ovog grada. Dok prolazite kroz vrata, dignite pogled: iznad baroknog portala 1769. godine postavljen je grb isusovačkog reda. 

Obilazak grada najbolje je započeti razgledom Muzejske zbirke Kastavštine koja se nalazi iznad gradski vrata Volitice. Autentični izlošci, fotografije, geografske karte i bogata etnografska zbirka  ispričat će vam priču o burnoj prošlosti ovoga kraja, od pretpovijesti i srednjega vijeka, preko 19. stoljeća pa sve do završetka Drugog svjetskog rata.
Posebna atrakcija je impozantna građevina Crekvina, koja je unatoč stoljećima koja su prošla od njenog nastajanja, obavijena velom tajne. Njena gradnja počinje početkom 17. stoljeća kada su Jezuiti na Kastvu odlučili sagraditi veliku crkvu, najveću na hrvatskoj obali. Ali u izgradnji su, dakako bez naknade morali sudjelovati svi, a najviše Kastavci koji su s obale donosili građevni materijal. Legenda kaže da je među njima bila i siromašna udovica, majka troje djece. Kad je zamolila da je puste, kako bi kao sluškinja, mogla zaraditi i prehraniti djecu, tri su je puta udarili bičem. Udovica je tada proklela crkvu. Da li pod utjecajem kletve, loše gradnje ili nekih drugih neprilika, crkva se nakon toga stalno urušavala i nikada nije završena. Ispred povijesnih ostataka uređen je trg, a Crekvina je danas idealno mjesto za održavanje koncerata i scenskih uprizorenja.

Nakon razgleda Cerkvine uličicama dođite do glavnog gradskog trga. Nazvan je Lokvina po lokvi iz koje se skupljala kišnica za potrebe žitelja Kastva iako postoji još jedna priča obračunu Kastavaca s omraženim kapetanom Franom Morellijem koji je bez obzira na „stare pravice“ (Kastavci su već imali svoj statut iz 1400. godine), provodio svoje zakone. Uglavnom, kad je Kastavcima dozlogrdilo njegovo ponašanje, utopili su ga u lokvi na trgu pred kaštelom. Tko je to točno učinio, nikada se nije doznalo.
Nedaleko trga Lokvine nalazi se Župna crkva sv. Jelene Križarice koja je sa svojim zvonikom (32 metra) najdominantnija građevina cijeloga Kastva. Izgrađena je na 377 metra  nad morem i nakon što se nauživate predivnog pogleda, svakako uđite u crkvu. Dijelovi korske klupe i klecalo, krstionica, srebrni svijećnjaci iz 17. stoljeća... bogato ukrašen interijer ostavit će vas bez daha.

Trebalo bi još mnogo slova i riječi da se nabroji sva povijesna, sakralna i kulturna baština koju čuva ovaj gradić, kojeg se ne zove uzalud: muzej na otvorenom. Ali, postoji još razloga zašto ga posjetiti.
 

Kuća Belice, autohtone sorte i ponosni vinari

U staroj gradskoj jezgri svakako posjetite i interpretacijskih centar kuća Belice. Upoznati ćete se s vinogradarskom, vinarskom i podrumarskom tradicijom Kastavštine koja je oduvijek predstavljala važan dio života, ali i identiteta ovog kraja. Značajan dio postava posvećen je Belici, kastavskom vinu, odnosno kupaži nekoliko autohtonih, lokalnih sorti grožđa: verdića, divjake, jarbole i mejskog kojima se pridodaje malvazija. 

Kupaža, odnosno sorte koje uspijevaju samo na ovom dijelu Hrvatske, uglavnom zbog sve manjih površina koje su se mogle koristiti za vinograde (krčenje, gradnja kuća), gotovo su izumrle. Nekolicina entuzijasta ipak ih je uspjela spasiti, a Belica je sve traženija budući da suvremeni turisti i iskreni ljubitelji vina znaju cijeniti autohtono. Pa... gdje kušati Belicu i ostala vina autohtonih sorti? Dakako u kušaonama lokalnih vinara. 

Priča obitelji Rubeša i OPG-u Plovanić s Dejanom Rubešom na čelu, priča je o inicijativi početka revitalizacije već spomenutih starih autohtonih sorti Kastavštine. 

Pored Belice, malvazije i crne kupaže Nera, OPG Plovanić vina proizvodi i prvi, jedinstveni pjenušac Plovanić sačinjen od autohtonih sorti verdić, jarbola i divjaka, a posebnost vinarije je i vino iz gruzijskih amfora, macerirano 8 mjeseci i potom odležano 12 mjeseci u velikom drvu.

Toni Babić osnivač je novijeg vinskog brenda Kapić u Matuljima. Mlada ekipa zna cijeniti ostavštinu, pa je filozofija proizvodnje čvrsto povezana s poviješću i običajima Liburnije i Kastavštine. Vina su nazvali starim, gotovo zaboravljenim riječima lokalnog čakavskog jezika, a u vinariji dakako, proizvodi se i Kastafska belica.

„Na temelju starega, neš novega“, slogan je male vinarije Mandić čiji je vlasnik Darko Mandić. Već je više puta dobio priznanja za svoj trud, a najnovije je Decanter brončanog sjaja za Malvaziju 2023.   Neobično je da se vinarija, odnosno konoba nalazi u Opatiji, mjestu koje nije okruženo vinogradima. Ipak, to ne sputava ambicioznog vinara da nabavlja grožđe i proizvodi iznimna vina. Svakako kušajte nagrađenu Malvaziju i usporedite je s Malvazijom iste berbe ali koja je odležana u moru!

Na OPG-u Rumac iz sela Maćuki kod Poljana, obitelj se kroz povijest bavila proizvodnjom vina i mlijeka, a njihove proizvode tada su kupovali bogataši iz raskošnih opatijskih vila. Vinogradi su im omogućavali dobar život jer se godišnje proizvodilo oko 3500 litara kvalitetnog vina. Nova generacija, supružnici Andrijano i Patricia Rumac, vrijedni su ponosni i ambiciozni mladi ljudi koji su odlučili tradiciju oteti zaboravu.

Patricia je enolog i potakla je revitalizaciju zapuštenih, rascjepkanih terasastih obiteljskih vinograda zasađenih na oko pola hektara površine. Vina su osvojila mnoga priznanja, što ne čudi jer škrta zemlja na kojoj se nalaze daje sortama koje uzgajaju posebne karakteristike. Vina se mogu kušati u obiteljskoj konobi, a budući da obitelj još uzgaja voće te obrađuje povrtnjak mogu se kušati lokalni specijaliteti te kolači (svakako probajte onaj od maruna). 

Puž, zec ili srna?

Kastav je okružen šumama Lozom i Lužinom, a šumske su šetnice u svako godišnje doba idealne za pješačenje, vožnju biciklom (koji si mogu iznajmiti na polaznoj točki iza Crekvine), planinarenje ili jahanje. Oduševit će vas predivna priroda, a da boravak u prirodi bude zabavniji, šetnice vode do skrivenih blaga iz bogate povijesti Kastavštine. Na polaznoj točki nalazi se karta, a na vama je da odaberete puteve. Žutom je bojom označen „Puž“, dugačak 5,3 km (1.40 h), zelenom „Zec“ dugačak 9m8 km (2,50 h), a ako imate kondicije, za vas je crvenom bojom označena staza „Srna“, dugačka 15,8 km za čiji obilazak je potrebno 5 sati hoda (i planinarenja). 

Ako se došli s djecom, tada preporučujemo stazu „Malikovi puti“, koja je dio kastavskih šetnica. Na devet panoa postavljenih duž Eko staze Loza doznaje se „Štorija o Šparožnoj jami“ u kojoj se upoznaje Malika, dobrog duha kastavskih puma prisutnog u mnogim legendama Kastavštine.

Spoj mediteranske i kontinentalne kuhinje

S južne strane more, sa sjeverne šuma – pa ne čudi da se od pamtivijeka u kuhinjama Kastva spajaju karakteristike mediteranske i kontinentalne kuhinje. Iako je kroz povijest Kastav mijenjao brojne uprave, uvijek bio svoj i svjetski što se vidi i po gastronomskoj ponudi. Kako izgleda fuzija domaćeg i svjetskog možete doživjeti u hotelu-restoranu Kukuriku u kojem od lokalnih namirnica obroke priprema chef Nenad Kukurin. Učio je i iskustvo stjecao ne samo kod kuće već i šest godina u Italiji, a kad je 1998. preuzeo obiteljski restoran, postao je jedan od pionira ''slow food'' pokreta u Hrvatskoj. U kuhinji restorana Kukuriku svakodnevno nastaju nova jela, a diktira ih dnevna ponuda svježih plodova mora, polja i šume. 

Dobro se jede i na obodu grada, gdje se nalazi Bistro oštarija Fortica u kojoj glavnu riječ i kuhaču drži chef Željko Markus. Menu se mijenja sezonski, ali najbolje je poslušati uvijek nasmijanog chefa Markusa koji uglavnom i dočekuje goste i osluškuje u kakvim bi jelima uživali pa savjetuje i priprema divote na tanjuru. 

Kuća halubajskega zvončara

U restoranima često, a u većini domaćinstava samo na sam Pust, utorak prije Pepelnica peče se pusni kolač Presnac. 

U Kastvu se puhanjem u Antonjski rog 17. siječnja na blagdan sv. Antona (Antonje) najavljuju pokladne ludosti (pusne nemotarije), maškare, a traju sve do Pepelnice (Čiste srede). Mnogi ovo ludo razdoblje zovu i „peto godišnje doba“ koje u čitavoj Kastavštini, prije svega na području općine Viškovo, preciznije Halubje, a i na gotovo cijelome sjevernojadranskom prostoru započinje pohodom zvončara. Korijeni ovoga običaja sežu još u pretkršćansko doba, kada su bukom zvona i zastrašujućim maskama s rogovima ljudi obilazili naselja tjerajući zimu, zle duhove i zazivajući proljeće.

O njihovom nastanku govori i pučka legenda, prema kojoj su se, za vrijeme provale Turaka (ili po drugima Tatara) u naše krajeve, ondašnji pastiri odlučili maskirati u strašne maske kako bi uplašili neprijatelja. Tada su se, kaže priča, ogrnuli kožama, stavili na lica maske, opasali se zvonima i napravili ogromnu buku kojom su otjerali uljeze. 

Strašne, glasne i divlje zvončare možete na otvorenom susresti i naravno čuti samo za vrijeme pokladnih ludosti, ali tijekom cijele godine doznati sve o ovom kulturnom fenomenu, te doživjeti njihov godišnji pokladni ophod koji je uvršten je na UNESCO-vu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva u Kući halubajskega zvončara u Viškovu.

Kuća halubajskega zvončara je multimedijalni muzej. Dakako, glavno mjesto zauzimaju Halubajski zvončari, ali i ostali zvončari te pusni običaji, kao i običaji ovoga kraja. U prostoru možete vidjeti, opipati, čuti, plesati, igrati igre... A, kad ogladnite, dobra okrjepa, jela koja su opet dodir tradicije i modernog, čekaju vas u restoranu Zvončar, smještenom u prizemlju zgrade.

Opisali smo samo dio onoga što možete doživjeti u Kastvu i Kastavštini, pa možda da planirate cijeli vikend? 

Tekst: Sunčana Barušić

Foto: Sunčana Barušić, TZ Kastva i arhiva Kuće halubajskega zvončara