Bledski dvorac se u zapisima može pratiti još od 1011. godine, kada ga je car Henrik II. poklonio briksenskom biskupu Adalbertu. Sedam godina prije toga njegov je prethodnik Albuim već dobio veliko i unosno bledsko imanje. Biskupi iz Brixena u Južnom Tirolu bili su i svjetovni i crkveni vladari naših predaka. Put do Bleda s konjima trajao je cijeli tjedan, i radi lakšeg gospodarenja imanjem, postavili su domaće, tj. kranjske ili vlastite tirolske plemiće. Bledski su se podanici često žalili na upravitelje, a biskup je na njihove pritužbe odgovorio tako što je promijenio upravitelja. Godine 1858. briksenski su biskupi prodali imanje i dvorac, nanizalo se više vlasnika, a nakon Drugog svjetskog rata dvorac je došao u javno vlasništvo i postao jedno od najpopularnijih i najposjećenijih turističkih destinacija u Sloveniji.

A što i ne bi bio, kad je Bled sa svojim neosvojivim dvorcem na gotovo sto trideset metara visokoj stijeni iznad smaragdnog ledenjačkog jezera i romantičnim otočićem s Marijinom crkvom najljepša, a time i najprepoznatljivija slika Slovenije. Sa samoga se dvorca pružaju predivni pogledi na Julijske Alpe s Triglavom, najvišim vrhom Slovenije, i planinski lanac Karavanke, na okolne šumovite visoravni s planinama koje se spuštaju prema ravnici prema središnjoj Sloveniji.

Građevine dvorca raspoređene su oko donjeg, nekada obrambenog i trgovačkog dvorišta te gornjeg, koji je bio namijenjen upravi imanja i stanovanju dvorske gospode. Danas se u donjem dijelu nalazi dvorska tiskara, spomen-soba Primoža Trubara, manja galerija Stolp, trgovina s proizvodima od meda Grajski čebelnjak i kafić, dok vas vinski podrum manje strmom stazom poziva na gornje dvorište. Na gornjem dvorištu nalazi se dvorska kapela, muzej s prezentacijom burne bledske povijesti od kamenog doba nadalje, muzejska trgovina i odličan restoran s terasom. Bledski dvorac idealno je mjesto za sastanke svih vrsta, a popularan je i kao lokacija za svadbene svečanosti.

U dijelu gradske zbirke predstavljeni su život i djelo poznatog bledskog prirodnog iscjelitelja švicarskog podrijetla, Arnolda Riklija (1823.–1906.). Zaklinjao se prirodnim ljekovitim elementima: svježim zrakom, čistom vodom i sunčevom svjetlošću. Njegovi pacijenti, smješteni u jednostavnim prozračnim kolibama ispod dvorca, nisu smjeli konzumirati ni meso ni alkoholna pića. Ako se netko nije pridržavao strogih pravila, morao je napustiti lječilište. Riklijevi „prognanici“ potražili su smještaj kod mještana. S vremenom je na Bledu procvao turizam kakav danas poznajemo.

Rikli je posebno preporučio kretanje na svježem zraku. I danas do dvorca vode sjenovite staze. Staza koja se počinje uspinjati uz dvorac iznad jezerskog kupališta vodi turista do lijepo uređenog parka s kipom gradskog cvijeta, djelo kipara Slavka Oblaka.Oni koji ne mogu ovom stazom još uvijek se mogu odvesti do parkirališta ispod ulaza u dvorac.

Dobro došli u Bledski dvorac!