Ponovno zavirite u
"Intrigantno… David Lynch nikada nije oskudijevao prostorom za svoje snove, na čemu i mi i on moramo biti zahvalni
našim sretnim zvijezdama."
– DAILY TELEGRAPH
Ako cijenite film koji svakodnevicu majstorski isprepliće s nadrealnim te razotkriva mračnu stvarnost američkog sna, ponovno zavirite u Sobu za snove – jedinstveni spoj biografije i memoara koji su napisali kultni američki redatelj i scenarist David Lynch i njegova bliska suradnica Kristine McKenna.
U ovoj kapitalnoj knjizi slavni sineast prvi put otvoreno govori o potrazi za ostvarenjem svoje jedinstvene umjetničke vizije, kao i o mukama i izazovima s kojima se suočavao kako bi svoje nekonvencionalne projekte doveo do savršenstva. David Lynch ostavio nam je u nasljeđe antologijsku televizijsku seriju Twin Peaks (1990–91) te filmove Čovjek slon (1980), Plavi baršun (1986) i Mulholland Drive (2001).
Pročitajte ulomke iz knjige!
Preveo: Vedran Pavlić
❝Erotska opsesija središnji je element Plavog baršuna i jedno od temeljnih obilježja Lyncheva opusa. Međutim, šire gledajući, jasno je da je glavna tema u svemu što je radio pitanje dualnosti s kojima živimo i naših pokušaja da ih pomirimo. Plavi baršun dramatično oscilira između čistoće sreće i divljaštva psihotičnog Franka Bootha, a film sugerira da životne dualnosti i nisu tako jasno razgraničene kako bismo možda željeli. Frank Booth je brutalan, ali jedna ga sentimentalna pop pjesma dovodi do suza. Nježno gladi komadić plavog baršuna dok gleda kako Dorothy Vallens pjeva, pri čemu ga humaniziraju čežnja i agonija na njegovu licu.❞
❝Važan element scenarija za Plavi baršun došao mi je u snu, ali nisam ga se sjetio sve dok nisam već neko vrijeme bio budan. Zamislite kako sam iz nekog razloga išao u Universal Studios dan nakon sna kojeg se ne sjećam. Otišao sam onamo naći se s jednim čovjekom i ušao sam u prostoriju njegove tajnice, a on je bio u sobi iza nje. Kod tajnice je bila neka sofa ili fotelja blizu njenog stola, a kako me sugovornik još nije bio spreman primiti, otišao sam i sjeo na tu fotelju i čekao. Dok sam sjedio ondje, sjetio sam se svojeg sna, i zamolio tajnicu za papir i olovku. Zapisao sam dvije stvari iz tog sna: policijski radio i pištolj. I to je bilo to. Uvijek govorim da se ne ravnam prema noćnim snovima jer više volim budno sanjarenje. Ali logiku snova obožavam. Sve je moguće i sve ima smisla.❞