Ljubitelji vina svake se godine posebno vesele blagdanu Sv. Martina pa se uz dobro društvo pomno bira i lokacija proslave "krštenja" mladog vina. Iako će se ove "korona godine" i proslave Martinja održavati u skromnijim izdanjima, nitko nam ne može ograničiti maštu, a ona nas može preseliti na neke od najljepših lokacija na Hvaru, na kojima ćete poželjeti feštati bilo kojim povodom.

Karizmatični hvarski vinar Andro Tomić u svom je podrumu  pored vina koja dozrijevaju u barrique bačvama, dao izgraditi triklinij.  Impozantan prostor isklesan u kamenu, sa svodovima od sedre i stupovima od travertina, građen je po uzoru na Dioklecijanove podrume. U tom se prostoru doista osjećate kao car ili carica, a tako se možete i odjenuti, jer mudri domaćin je mislio na svaki detalj, a ovom prilikom sam imala tu sreću da me odabere kao model kojeg će odjenuti u žensku togu pa sam se uživjela u ulogu i sama sebe prozvala Cesaricom, dok se dragi kolega Ivan Bengeri sjajno snašao u ulozi Cezara.

Veselu atmosferu začinili smo degustacijom poznatih Tomićevih vina. Kušali smo Belecu, Pošip, Opolo Nobile, Illyricum, Plavac mali 2015 te euforično dobar liker od rogača i kadulja nazvan "Euforija".

Triklinij je prostor kojeg Tomić u najvećoj mjeri koristi za privatna druženja i vinska događanja u organizaciji svoje vinarije, ali svakako je vrijedno najaviti se i doći pogledati  kako se san jednog vinara materijalizirao u prostoru kojeg je, kako je navedeno iznad ulaznih vrata, sagradio sebi i prijateljima.

I u malom Vrisniku nalazi se ukusno uređena kušaona vinarije Ventus. Radi se o staroj kamenoj preuređenoj kući u kojoj bi se dalo lijepo profeštati uz vina Ive Plenkovića i Damira Gurdulića koji su se, iako imaju dugogodišnji vinarski staž, tek 2019. odvažili na pokretanje vlastite vinarije. Svoja vina nazvali su po vjetrovima pa smo dobili priliku kušati plavac pod imenom Bura, rose koje nosi naziv Maestral, pošip nazvan Jugo, dok ime Levant nosi mješavina bijelih sorata prč, maraština, žilavka i bratkovina.

Pravi mali vinski hedonistički raj je i konoba VIna Carić, koja se nalazi u Vrboskoj. Taj predivan prostor najčešće se koristi za degustacije vina ovih poznatih hvarskih vinara, koji će vam uz fine domaće delicije poslužiti i fantastično maslinovo ulje koji sami proizvode, a na upit, u svojoj će konobi organizirati i razna druga događanja.

Detalji su ono što u ovom ambijentu najbolje otkriva koliko se vodilo računa o uređenju, a kako bi ugođaj uz finu papicu i dobru kapljicu učinili potpunim, ljubazni su domaćini za glazbenu, "sotto voce" pozadinu odabrali vječan Oliverov vokal čime su, kako kaže njegova pisma “do kraja vrimena” osvojili moju naklonost. Osvajanju je naravno, pridonijela i  degustacija njihovih vina, od kojih najzvučnija imena imaju  "Cesarica" i "Jubov" pa su ih mnogi iz naše grupe odabrali za suvenire s kojima će se vratiti na kontinent, dok su neki i kod ovih vinara odabrali kupiti autohtonu hvarsku "Bogdanjušu". Ljubitelji crnjaka su se pak počastili vrhunskim vinima Plovac Ploški i Plovac Ploški barrique.

Vlasnici svih spomenutih "objekata s pričom” koje vrijedi doživjeti su vinari, ali tijekom boravaka na Hvaru, naša je vesela novinarsko- blogerska družba, sasvim slučajno, otkrila još jednu, pažnje vrijednu, pravu autohtonu priču. Lokacija:  Stari Grad. Restoran "Jurin podrum". Iako nije bio u našem planiranom hvarskom eno-gastro itinereru, šetnja nekolicine kolega iz grupe (i gubljenje po kalama), rezultirala je susretom s vlasnikom restorana Nenom Šoljanom koji im je onako usputno, napomenuo da u ponudi ima burgere i pašticadu od bravetine, tj. ovčjeg mesa. Brzo su pronašli ostatak ekipe i uskoro smo se svi našli za stolom, na terasi ovog "rođenog ugostitelja". Šoljan jednostavno zna kako ugostiti ljude, kako stvoriti ugođaj da ste došli u neki svoj restoran (a prvi put ste tu) i taj osjećaj važan je jednako kao i gastro doživljaj koji nam je priuštila Nenina supruga Slavica. Oduševljeni ručkom odmah smo rezervirali stol  za večeru idućeg dana. Po izboru domaćina. Toliko naše povjerenje su stekli.

I nismo se prevarili. Presimpatični Šoljani su nam za večeru servirali ukusnu sipu s bobom, hobotnicu sa slanutkom i kokota u vinu, a za kraj smo se zasladili ušećerenim bademima, rozatom i hvarskim paprenjacima.

Jurin je podrum restoran koji nema menu sa 20 stranica. To je restoran u kojem  možete očekivati sezonsku ponudu zdrave i domaće hrane. To je restoran u kakvom bih željela jesti svaki dan. I u kakvom bih željela da jedu i svi turisti koji dođu u Hrvatsku kako bismo im, u gastro smislu, prezentirali najbolje od nas. Vlasnik planira svoju autohtonu gastro ponudu obogatiti i ponudom biranih etiketa lokalnih vinara. Ne sumnjam da će taj plan i realizirati i sljubiti najbolje od hvarske eno-gastro ponude.

piše i slike: Vlatka Vužić