Sjećate li se simpatičnog hita kojeg su otpjevali "Gego i Picigin bend", s lako pamtljivim refrenom "For je nami mila majka, For je naša Jamajka".  Tada sam prvi put čula da naš najsunčaniji otok lokalno stanovništvo zove "For", a budući da sam Jamajku posjetila i proputovala, potpuno objektivno mogu reći da je Hvar od spomenute otočne države puno ljepši. A ima i bolja vina. 

 

Hvar sam posjetila puno puta jer za vrijeme studija sam radila kao turistički pratitelj pa su itinereri velikog broja grupa stranih gostiju koje sam pratila na proputovanju kroz Hrvatsku uključivali i posjet baš tom otoku, ali prošlo je već dosta godina kako taj posao ne radim pa se na Hvar nisam vraćala i zato sam se posebno veselila ovoj prilici da ponovo uživam u njegovoj ljepoti, ali ga i doživim na drugačiji, poseban način, u druženju s lokalnim vinarima koji su našoj družbi novinara i blogera prezentirali svoja vina, ali i svoj način života na otoku. 

 

Često kad nas koji živimo u velikom gradu stisne stres znam i sama izgovoriti: "Preselit ću se na otok, tamo ću imati svoj mir". Ipak, ako ćemo realno, nije život na otoku (samo) idiličan, ima on i svoje teške strane, a ako već odlučiš ostati i tamo (za)raditi za život, posebno kao poduzetnik, u ovom slučaju vinar, to nije nimalo jednostavno. Isto je zapravo kao i u velikom gradu. Vječna je to borba za o(p)stanak na tržištu, a u toj borbi je možda i najteži dio što uspjeh iz godine u godinu ovisi i o nepredvidljivom "partneru" na kojeg ne možeš računati, a o njemu ovisiš. Zato su vinari, kao i općenito - poljoprivrednici, oni koji s razlogom često pričaju o (ne)vremenu. I "zvijezda" koju s najvećim interesom prate za njih je metereolog Vakula. 

 

Hvar se doista može prezentirati kao #otokvina, jer ne trebate biti veliki vinski znalac da bi nabrojali nekoliko poznatih vinara i baš zato smo se tijekom našeg posjeta ovom prilikom fokusirali na samo neke od vinarija, uglavnom locirane u neposrednoj blizini predivne Jelse u kojoj smo bili i smješteni. 

 

 

Posjet PZ Svirče ostat će mi u sjećanju kao posebno emotivan, jer za jednu od kolegica, razgledavanje je značilo povratak u djetinjstvo u kojem je muljača bila tobogan na kojem se igrala dok je njen otac gradio tu zadrugu koja i danas brojnim Hvaranima koji su njeni kooperanti, osigurava egzistenciju kao partner na kojeg mogu računati u dobrim, ali i u lošim godinama. 

Nakon što su nam uvodno ispričali priču o Bogdanuši koja je po njima "Bogom dana", jer uspijeva i puno daje i na škrtom tlu gdje neke druge sorte ne bi dale ništa, počastili su nas ukusnim domaćim delicijama uz koje smo sljubljivali u slijedovima "Bogdanušu", "Pošip", "Ivan Dolac", "Opolo", a mojem se nepcu posebno svidjelo sljubljivanje vina "Plvac de luxe" s preukusnim kozjim sirom zbog kojeg moram kontaktirati simpatične domaćine kako bih doznala je li ga moguće nabaviti i u Zagrebu, ili ću morati naručiti dostavu s otoka. 

 

U paketu kojeg bih naručila s Hvara, svoje bi mjesto našao i "Plavac mali", veliko vino kojeg potpisuje vinarija Ahearne, tj. Jo Ahearne, vlasnica, osebujna Irkinja s britanskom putovnicom.

I sva ostala vina koja smo imali priliku degustirati kod ove vinarke su posebna i moćna, a njeno znanje, entuzijazam i ljubav koju gaji prema svom poslu, izazivaju veliko poštovanje i divljenje. Uz moj već spomenuti favorit, sjajna su vina i "Wild Skins" te "Terence Patrick" koje nosi ime njenog oca, a posebno zanimljiva je priča o vinu "Pošip" kojeg radi s grožđem koje joj dostavom dolazi s Korčule.  Pravi bi projekt i za domaćeg čovjeka bio organizirati tu dostavu pa je uspjeh jedne strankinje tim veći. Ali Jo Ahearne je jedna od 124 žene na svijetu koja se ponosi titulom "Master of Wine". Ona može sve. 

  

 

Lokaciju na kojoj će realizirati svoj poslovni i životni san vinarka Ahearne je pronašla na adresi starog zdanja u Vrisniku koje je i u dalekoj prošlosti bilo vinarija. 

Ako ste već bili na Hvaru, tom se izboru ne čudite. Ako pak niste, planirajte odlazak na taj otok koji je već godinama u samom vrhu top hrvatskih destinacija, čim prije.

Na putu do Jelse uživat ćete u prirodnim ljepotama, a kad se nađete na mjestu s kojeg puca pogled na uvalu u kojoj se nalazi taj gradić zastanite u trenutku i samo uživajte kako bi tu sliku spremili u onaj kutak u memoriji s najljepšim uspomenama. 

Bogata kuturna baština i vizure koje vas sele u doba renesanse daju Jelsi poseban šarm pa je nakon kavice na rivi i obaveznog fotkanja s tovarom, pravi gušt prošetati njenim kalama i napuniti baterije za povratak u realnost. 

 

slike i piše: Vlatka Vužić

listopad, 2020.