Stoljećima je ovo područje bilo okićeno drvenim tunarama – drvenim osmatračnicama na ljestvama i ribarskim mrežama koje su se sušile na kopnu poput ogromnih paukovih mreža. Napušteni kamenolomi jednom su davali materijal za izgradnju riječkog Korza. Danas je ovaj zaljev osobito omiljen među jedriličarima i surferima koji u Preluku nalaze idealne vjetrove što ovdje pišu, posebno tramontana koja se diže oko ponoći i traje do rano ujutro.

U 18. stoljeću ovo mirno ribarsko selo bila je važno pomorsko središte (1884 Rijeka-Volosko-Opatija parobrodska linija), s brodogradnjom i trgovinom, ali su ga kasnije prerasli Rijeka i Opatija. Danas je oaza, izvrsnih restorana i opuštene primorske atmosfere.

U kući uz restoran Amfora mađarski je grof Gyula Andrássy proveo posljednje dane svog života kao politički pobunjenik, zastupnik dualne Monarhije. Priča se da ga je carica Elisabeth tri puta neslužbeno posjetila u Villi Minach pa se postavlja vječno pitanje o njihovoj vezi.

Oko 1911. tu je bio sanatorij Gámán; na desnoj strani nalazio se "buffet-restoran za topla i hladna jela''

Nautički kartograf, pjesnik, dramatičar i kapetan Heinrich von Littrow širio je vijesti o odlikama Opatijske rivijere u bezbrojnim publikacijama, stvorio vrijedan reljef Jadrana. Littrow je bio pomorac austrijskog Lloyd'a, osnivač Opatijskog Yaht Club-a i živio je u Opatiji do svoje smrti 1895. 2006. godine je obitelj Holleis donirala plaketu kao zamjenu za bistu uništenu u ratu.

Prvi vlasnik, biolog barun Eugen Ransonnet-Villez izumio je zvono za podvodno bojanje, otkrio Modru špilju na otoku Biševu u Dalmaciji i zasadio bambuse u parku između vila i promenade. Kasnijeg vlasnika, konzula Lea Kremeseka, navodno je ovdje kaznila njegova ljubavnica I sluškinja, jer je nije htio oženiti.

Tu je nekada bio dječji sanatorij Szego. Malim su pacijentima bili zabranjeni dnevni tisak i romani jer “potiču ranu zrelost i neželjeno iskazivanje mišljenja” ...

Ovo je zgrada gdje je nekoć živio češki violinist Jan Kubelik, glazbenik čiji je genij bio uspoređivan s Paganinijevim. Kubelik je imao ugrađenu potpunu zvučnu izolaciju u kući tako da je mogao baviti glazbom u isto vrijeme dok su u njoj bila njegova djeca.

Izgrađen između 1890 i 1897 za izvjesnog gospodina Meyne-a iz Gradišća, kasnije je prešao u vlasništvu grofice Laure Henckel-Donnersmark. Ova vila pokazuje mnoge sličnosti s palačom Miramare nadvojvode Ferdinanda u Trstu. Ona je postala omiljeno odredište mnogih ugledni gosti koji su željeli ostati u dovoljno blizu centra, a daleko od gužve. Vladimir Nabokov proveo je ovdje jedno ljeto svog djetinjstva, a čest je gost bio i Ludwig Salvator, nadvojvoda od Toskane.

Nekoć je ovdje bio "Novi Sanatorium Schalk'' kojeg je osnovano Franz Schalk iz Štajerske. Kasnije je sanatorij preimenovan u Sanatorij Lakatós.

Tijekom lijeka u Opatiji, slavni je poljski pisac napisao kratku priču "Korida'' (koja je bila začetak romana" Quo Vadis"). U Opatiji je započeo i pisanje svog romana "Gospodin Wolodyjowski''. Sienkiewicz je 1905. godine osvojio Nobelovu nagradu za književnost.

Mjesta od interesa u centru Opatije:

Poprsje Friedricha Schillera bilo je postavljeno u počast austrijskom željezničkom stručnjaku, pioniru turizma i generalnom direktoru austrijske Južne željeznice koji je odigrao ključnu ulogu u promicanju, financiranju i stvaranju austrijske rivijere od 1882. Bez njega, Opatija bi danas bila potpuno drugačija.

Na ovoj lokaciji otetoj moru nekoć je planirana gradnja ogromne lječilišne palače s plesnim i koncertnim dvoranama, bazenom s umjetnim valovima, kafićima i trgovinama, ali do ostvarenja mega-projekta nije došlo zbog I svjetskog rata. Danas je ovdje još neko vrijeme Ljetna pozornica za filmske projekcije, koncerte, predstave i ostala kulturna događanja svakog ljeta. No, Ugovor je potpisan i očekuje se početak radova ...

Postavljena kod Ville Angiolline. Ivan Matetić Ronjgov rođen je 1880. godine u selu Ronjgi kod Kastva. Bavio se komponiranjem, a opisao je i tzv. istarsku ljestvicu (pentatoniku) s karakterističnim polutonovima. Živeći na rubu siromaštva, učitelj glazbe i skladatelj Ivan Matetić Ronjgov posvetio je svoj život glazbenoj baštini Istre i Kvarnera.

Villa Angiolina je kolijevka turizma Opatije. Sve je započeo 1844. godine kada je trgovac iz Rijeke, Iginio Scarpa, kupio ovaj poluotok po vrlo povoljnoj cijeni, i skromnu kuću pretvorio u prekrasnu vilu, nazvanu prema njegovoj pokojnoj supruzi. Nakon toga su počeli pristizati prijatelji i gosti. To je rezultiralo sa sve više posjeta istaknutih ličnosti Opatiji, poput austrijske carice Marije Anne koja je u Villi Angiolini boravila 1860. Godine 1911. prodao je zemljište Povjerenstvu za zdravstvo za 2,5 milijuna guldena.
Danas je u Angiolini smješten Hrvatski muzej turizma.

Od 1885. preko 150 vrsta biljaka iz cijelog svijeta su uspješno pustile ovdje svoje korijenje: sekvoje, stabla citrusa, jele, bugenvilije, japanske banane, crnog bambusa, kamelije, himalajskog čempresa, ginka...

Izgrađena 1890. kao aneks hotela Quarnero za "bogatu klijentelu'', koja je uključivala njemačku carsku obitelj te poznatu američku plesačicu Isadoru Duncan. Ona je bila ovdje nadahnuta trepetanjem palmina lišća koje ju je naučilo novim pokretima ramena i ruku (skulptura ispred zgrade - rad opatijske kiparice Tatjane Kostanjevic).
Adolf von Nassau uveo je posebnu tradiciju nakon što mu je liječnika dozvoljeno samo jednu cigaru dnevno, mirno je uživao u pola metra dugačkoj cigari dok je svakodnevno šetao do glazbenog paviljona

Kupalište Angiolina bila je prva javna kupališna građevina većih dimenzija u Opatiji, čiji su investitori bili Društvo Južnih željeznica. Podignuto je na mjestu nekadašnje kuće pomorca Antona Tomašića, a nastaje kao logični slijed izgradnje hotela Kvarner i njegovog kupališnog paviljona. Kupalište je uključivalo hidropatski zavod i kupalište za kupanje u otvorenome moru, koje je za javnost otvoreno 20. srpnja 1884.

Najstariji živući hotel na istočnoj obali Jadrana sagrađen je 1884. kao prva luksuzna destinacija u Opatiji.
Izvorno je to bio sanatorij za plućne bolesti plemstva i istaknutih pojedinaca, ali nakon što su termalne kupelji uništene u požaru sagrađena je Kristalna dvorana umjesto - prekrasan plesna i koncertnu dvoranu.

Međunarodno priznati kirurg Theodor Billroth hvalio je prednosti lječilišta u pismima kolegama i svojim disertacijama kao nitko drugi. Na jednom od svojih čestih posjeta u Opatiju, godine1894. je i umro. Na spomen ploči je zapisano: "Veliki kirurg i prijatelj Opatije''.

Samostan za koji se pretpostavlja da je sagrađen oko 1420 i prema kojemu grad dobiva ime. Zgrada je bila preuređivana toliko puta da je malo ostalo od izvornog izgledu. Sićušna niša u unutrašnjosti čuva repliku Michelangelovog kipa "Pieta", koju je isklesao slavni hrvatski kipar Ivan Meštrović.

Kopija kipa koji je obitelj Kesselstatt dala postaviti u spomen na tragično preminulog sina 1891. godine. Nekad je ovaj kip stajao na hridi gdje je danas postavljena statua Djevojke s galebom, sve dok ga 50-tih godina prošlog stoljeća nije iščupalo more te je premještan na današnje mjesto uz Crkvu Sv. Jakova.

Danas izložbeni prostor, a nekad slavni Café Glacier nudio je svježe kolače dostavljene ekspresnim vlakovima iz Beča i Budimpešte. Projekt za Paviljon izradio je slavni arhitektonski biro BAUQUÉ & PIO iz Beča. Riječ je o arhitektima Albertu Piou iz Beča (rođen 1847. u Mailandu), te Armandu Bauquéu iz Pariza (rođen 1851. u Parizu).
Bauqué & Pio potpisali su, između ostalog, projektiranje i realizaciju vile u Beču i dvoraca u Reichenau-Hinterleitenu za bankara Nathanaela Baruna Rothschilda.

Povijesni kompleks hotela nosio je mnoga imena: Hotel Hasslinger, Al Mare, Hausner, Park, Jadran i Millenium. Kavana Wagner u prizemlju uvijek bila vrlo popularna otkad je prvi put otvorena u 1898, a s velike terase pruža se veličanstven pogled na more.

1956. novi je simbol grada, djelo kipara Zvonka Cara, zamijenio "Madonnu del Mare''(22) koju je srušilo more. Galebovima se i danas jako sviđa čistiti perje i uživati na opatijskom suncu sjedeći na glavi i rukama njihove djeve.

Sagrađen 1885 kao drugi hotel u Opatiji, nazvan je po krunskoj princezi Stephanie "Hotel Kronprinzessin Stephanie". Nudio je sav luksuz toga doba: ljekovite kupke, zdravstvene tretmane i veliki akvarij. James Joyce ga je iznimno cijenio i u njemu boravio.

U vrijeme njegove gradnje, ovaj hotel je bio vrlo sličan susjednoj Villi Opatija. Danas je Hotel Mozart elegantan butik hotel, predstavlja najljepši primjer opatijske secesije, opremljen čak i japanskom saunom…

Građen od 1906 to1908 u stilu neo-baroka i secesije, u ovaj hotel smješten je prijestolonasljednik Franz Ferdinand i unuka cara Franza Josefa. Hotel je tunelom povezan sa susjednim Hotelom Bellevue (izgrađen 1891). Josef Grusser sagradio je hotel "Bellevue", a njegov sin hotel "Palace". postati će prototip u rješavanju modernih hotelskih objekata na čitavome Hrvatskom primorju. Ono što hotel Palace usklađuje s fin de sieclom, vertikalni je proboj gracilnih tornjića iznad razine krovne strehe s uzgibanim dekorativnim plastikama na vrhu (figure djevojaka i riba razjapljenih čeljusti). Motivi podmorskog svijeta ponavljaju se na kovano-željeznim ogradama balkona bočnih pročelja te na glavnoj fasadi.

Od 2002, ova inspirativna vila je puna priča i anegdota, a u joj je smješten kasino "Admiral Opatija". Postoje glasine da je Villa, izgrađena 1891., nekada bila tajno mjesto sastajanja cara Franza Josefa i glumice Katharine Schratt.

Ovo je mjesto gdje je bečki liječnik i balneologist Juliusu Glax nekada živio. Dr Glax se smatra jednim od najznačajnijih stanovnika Opatije i otac zdravstvenog turizma u ovom području. Bio je prvi direktor zdravstvenog povjerenstva, posvećen Opatiji sve do svoje smrti 1922.

Kćer Juliusa Glaxa je izgradila ovu vilu oko 1908. Tijekom talijanske ere u Opatiji, knez Andrea Boncompagni dao je vilu opremiti s modernim sustavom ventilacije i centralnog grijanja.

Tijekom oluje, jezivi zvuci dolaze iz stijena rascijepljene upravo na mjestu gdje je Šetalište na najvišoj nadmorskoj visini.

Ovaj Jugendstil vila, jedna od najatraktivnijih na liburnskoj obali, izgradio je austrijski arhitekt Ludwig Münz 1903. (Münz je uveo tramvaje u Opatiju).

Nekad važna luka u kojoj se trgovalo drvom tijekom srednjeg vijeka, a danas pitoreskni, intimni, primorski gradić s marinom.

Do sredine 19. stoljeća Ika je bila poznata kao važno brodogradilište. Umjesto brodogradnje, direktor Južnih željeznica, Friedrich Schuller je potaknuo uzgoj vinove loze i vina te voća i povrća, u svrhu opskrbe prva dva hotela u Opatiji.

Osobni stil austrijskog arhitekta Karl Seidla dominira lokalnom arhitekturom.S obzirm na lokalne uvjete i dostupnih materijala gradnje, a sa slabošću za romantikom, stvorio je nekoliko zgrada i nadgledao nekoliko obnova u Opatiji i Lovranu. Susjedne vile Magnolia i Santa Maria su također njegova djela. Villa Frappart smatra se najljepšom plemićkom rezidencijom na opatijskoj rivijeri. Izgrađena je za Ruault Michael-Frapparta 1900. Njegov otac je bio poznati plesač, koreograf i imitator Bečke državne opere.

Nicolo Guerra dao je sagraditi ovu vilu u stilu venecijanske cvjetne gotike u trenutku kada je jedva jedna talijanska živjeli na austro-ugarske rivijere, ali njegova supruga Camilla bila plesačica na Bečkoj operi. Danas ova vila je izuzetan mini-hotel i restoran.

Luka i grad Lovran (lovor = lauriana) je jedno od najstarijih naselja na Opatijskoj rivijeri. Datira iz 7. stoljeća i ima brojne povijesne vile, parkove i izniman stari grad. Lovran i zaleđe su mjesto poznatih gastronomskih manifestacija: "Dani trešnje" u lipnju, kada se spremaju delicije od slavnih lovranskih trešanja te "Marunada" – jesenji festival slastica od jedinstvenog lovranskog kestenja – maruna.